Nematerijalna kulturna baština Općine Šestanovac

Ganga

Image

Sigurno jedan od najpoznatijih tradicionalnih običaja u našem kraju i cijeloj Dalmatinskoj zagori jest Ganga.

Ganga je tradicionalna pučka pjesma u kojem sudjeluju od dva do šest, a najoptimalniji broj je četiri pjevača ili pjevačice. Smatra se da ovaj napjev ima ilirsko - delmatske korijene.

Svojim dolaskom na ova područja Hrvati su preuzeli gangu od Ilira, da bi se ona održala sve do danas u Dalmatinskoj zagori i susjednoj jugozapadnoj Bosni, te zapadnoj Hercegovini. Posljednjih godina ulažu se veliki napori da se ova i tradicija i dalje održi u nasljeđu mlađih naraštaja u organizaciji raznih manifestacija. Cilj je osigurati postojanost Gange u okviru hrvatskog etnološkog nasljeđa.

Čuvanje Gospodinova groba u župi Radobilja (Katuni-Kreševo)

Čuvanje Gospodinova groba je običaj stražarenja ispred Gospodinova groba za kojeg se pretpostavlja da je star i preko 300 godina. Bitno je naglasiti kako običaj nije nikada bio prekinut, pa čak ni za vrijeme ratnih godina.

Ovdje je riječ o dubokom vjerskom osjećaju i predanosti čuvanja presvetog tijela Isusova u razdoblju od polaganja u grob do uskrsnuća. Gospodinov grob čuva se od Velikog Petka do Nedjelje. Pravo stražarenja imaju svi muškarci starosti preko 16 godina (ili nakon što su primili sakrament svete Potvrde) s prebivalištem u župi ili izvan nje, ako imaju podrijetlo iz naselja Katuna ili Kreševa. Za vrijeme stražarenja Gospodinov grob nikada ne ostane sam, a straža se provodi u smjenama koje traju po 15 minuta. Dvoje stražara čuva grob, osim zadnje smjene, kada su 4 stražara, koji stoje dok se ne zapjeva Muka.

Image

Gradnja suhozida

Image

Suhozidna se gradnja odnosno posebna tehnika gradnje “u suho“ predstavlja najstariju tehniku gradnje kamenom, koja je poznata od prapovijesti do današnjih vremena. Najčešće se koristila nakon krčenja zemlje za ograđivanje, od kamena, oslobođenog komadića plodne zemlje, koja u dalmatinskom pa i mediteranskom podneblju život znači, ali kao i protuerozijska barijera. Ovom su se tehnikom najčešće gradili zidovi, ograđivale oranice, njive, pašnjaci, gradili putovi, bunari, pa i stambene jedinice i crkvice, a u Istri su to poznati istarski kažuni, komarde ili hiške (poljska skloništa).

Danas su suhozidi slika i trajni spomenici surova težačkog života i stalne borbe čovjeka za opstanak na krškim, stjenovitim predjelima. Stoga i ne čudi činjenica da najvrsniji majstori klesari i zidari dolaze upravo s ovih prostora, jer je ova prirodna simbioza čovjeka i kamena postala zrcalna slika i jedan od neprepoznatljivijih simbola Dalmacije.