Hrvatski

Povijest Šestanovca

Hrvati naseljavaju ovo područje od 626. godine i ubrzo stvaraju Kraljevinu Hrvatsku i Dalmaciju pod prvim hrvatskim kraljem Tomislavom. Područje Šestanovca u srednjem vijeku zvalo se Radobilja, župa koja je često bila na udaru Turaka. Turska je sila bila poražena uz pomoć Mlečana, ali je ubrzo došao kraj francuske vladavine pod kojom je procvjetala. Osnivaju se škole sa službenim hrvatskim jezikom, grade ceste. Padom Napoleona doživjele su i francuske vlasti pa je do kraja Prvog svjetskog rata ovim područjem vladala Austrija. Danas se na području općine Šestanovac intenzivno razvija život još u pretpovijesno doba, a tome je doprinijela rijeka Cetina, područje pogodno za ratarstvo i stočarstvo, o čemu svjedoči niz sljedećih arheoloških nalazišta: • neolit arheološko nalazište Velika Peć, nedaleko od naselja Grabovac • eneolitska utvrda Orje (Žeževica) • utvrda Dobrkovci – brončano doba (Kreševo Polje) • utvrda Gola Glava – brončano doba (Katuni Polje) • Bobovac – brončano doba (Šestanovac) • utvrda Trbotor – željezno doba (Žeževica) Tijekom 1. tisućljeća prije Krista našim krajevima, kao i većim dijelom srednje Dalmacije, vladalo je moćno ilirsko dalmatinsko pleme (Delmati). Dalmatinci su živjeli u utvrđenim naseljima koja su bila izgrađena na teško dostupnim uzvisinama s kojih su lako mogli kontrolirati kopno. Većina Dalmatinaca bili su stočari, a ostali poljoprivrednici. U dugotrajnim ratovima s Rimljanima Dalmatinci su bili poznati po ogorčenom otporu. Tijekom rata s Rimljanima, koji je trajao od 156. godine prije Krista do 9. godine poslije Krista, uspjeli su nanijeti mnoge poraze. U jednom od sukoba s Dalmatincima 34. pr. Kr. ranjen je i sam Oktavijan (od 27. pr. Kr. pod imenom August postaje prvi rimski car). Unatoč hrabrom otporu, Dalmatinci su ipak bili podložni nadmoćnijim rimskim legijama. Pobjedom nad Ilirima 9. godine nove ere Rimljani su se približili smirivanju Dalmacije, nakon čega je uslijedilo razdoblje mira do 378. godine (do velike seobe naroda). Osnivanje rimskih gradova i naselja u Dalmatinskoj zagori uvjetovalo je izgradnju guste cestovne mreže, gospodarski procvat ilirskog stanovništva, kao i njegovu brzu romanizaciju.

Na našem području identificirane su dvije rimske vicinalne (sporedne) ceste: • Tronum (Cista Velika) – Katunske vlake (križanje dvije susjedne ceste) – Katuni Polje – Kreševo Polje – Poljica • Katunske vlake – Grguša – Gornja Žeževica (istočno od Selo Bekavci) – Grabovac, na svim tim sporednim cestama vide se „spurile“ (koltege). Rimljani su u našim krajevima ostavili tragove na sljedećim arheološkim nalazištima: • Bobovac (Šestanovac) • Tvrđava Nezgrija (Kreševo Brdo) • utvrda Jastreb (Žeževica) • Rimska zvjezdarnica na Katunskim vlakama (Katuni Brdo) • ostaci Ville rustice (Kreševo Polje) ). Također je važno napomenuti da se pretpostavlja da je na području Radonje u selu Katuni Polje postojalo manje rimsko naselje, a to je popraćeno nalazima veće količine keramike domaćeg stanovništva u obradi zemlje. . Početkom 6. stoljeća na naše prostore prodire kršćanstvo, a u tom razdoblju sagrađena je ranokršćanska crkva na Goloj Glavi i Katunima. Starokršćanska crkva u Katunima imala je na istočnoj strani polukružnu apsidu, a na temeljima starohrvatske crkve iz 9. st., dok je početkom 18. st., ruševinama starohrvatske crkve, m. stanovništva sagradila sadašnju staru crkvu. Važno je istaknuti da se u Grabovcu na staroj kamenoj kući u selu Tadići nalaze tri ulomka starokršćansko ukrašenih pregrada (dijelovi oltarne pregrade), arheolozi pretpostavljaju da su ulomci nekadašnjeg oratorija – starokršćanske kuće. koja je imala funkciju bogomolje na samom početku prodora kršćanstva na pagus (selo) u zaleđu nekadašnje rimske provincije Dalmacije. Pretpostavlja se da se oratorij nalazio na području Crkvine. Zaključuje se da je već 1500 godina kršćanstvo prisutno na našim prostorima. Početkom 7. stoljeća nakon pobjede nad Avarom, Hrvati se naseljavaju na područje od Drave do Jadrana, gdje osnivaju dvije velike kneževine i nekoliko manjih. Naše je područje tada bilo u sastavu Dalmatinske Hrvatske, a od 925. godine u sastavu Hrvatskog kraljevstva.

Od druge polovice 14. stoljeća naš je kraj poznat pod imenom župa Radobilja, koja se prvi put spominje 6. lipnja 1376. u sporu cetinskog kneza Ivana Nelipića, koji je vodio s Vukcem i Ostojom Nenadićem zbog neke posjede u Radobilji, a kninski knez Petar Martinić odlučio je poništiti upis u korist hercega Ivana Nelipića, te da se u posjed župnog posjeda mora uvesti knez župe Radobilja Vukac Nenadić. Radobilja je nastala iz dijelova starohrvatske župe Imota, kada su postojeće župe raspale u manje cjeline uzrokovane jačanjem nekih velikih obitelji, na našem području to je obitelj Nenadić. Cijelu prvu polovicu 15. stoljeća naše je područje bilo u jeku sukoba između hrvatskog i bosanskog naroda uz Mlečane. Godine 1468. zabilježen je turski napad na Radobilju u kojem nisu uspjeli savladati domaće stanovništvo. No već 1471. godine Radobilja je bila pod turskom vlašću, koja će trajati do 1715. godine. U tom povijesnom razdoblju bila je pogođena većina domaćeg stanovništva koje je u brojnim navratima migriralo u Poljica, Svinišće, otok Brač, Makarsko primorje, Kaštela (npr. Kaštel-Sućurac). Kreševo, Katuni i Žeževica, stalno su bili poprište krvavih sukoba Hrvata i Mlečana protiv Turaka. Jedan od većih sukoba dogodio se 1652. godine kada je došlo do napada na utvrdu Duara s 3000 vojnika predvođenih Krstom Zavoreom i Jurjem Papalićem. Prvo su razbili Turke u Slimeni i u Radobilji (kod Katuna), a onda su stigli do tvrđave koju su konačno osvojili. Župa Radobilja (odnosi se na cijelo područje Šestanovca) konačno je oslobođena od turske vlasti nakon neuspjelog prodora Turaka na Sinj. Nakon oslobođenja u Radobilji je bilo ukupno sedam sela: Cista, Blato, Grabovac, Katuni, Kreševo, Nova Sela, Žeževica sa svega 218 kuća. U vrijeme mletačke uprave u Katunima izgrađene su crkve Žeževići i Grabovac, a na našem području izvršena je i katastarska izmjera. Nakon pada Mletačke Republike 1797. godine naše područje kao i cijela Dalmacija bila je pod prvom austrijskom upravom. Godine 1806., nakon poraza Austrije u bitci kod Wagrama 1805., u Dalmaciju dolaze francuske trupe pod zapovjedništvom generala Marmonta (kasnije maršala), Lauristona i Molitora. Francuzi su 1808. godine izgradili cestu kroz naše područje koja je od Knin-Vrlike-Sinj-Trilj-Ugljan-Blato do Kreševa-Katun- (Šestanovac)-Žeževice-Grabovac vodila prema Metkoviću i Dubrovniku. Također su u današnjem Šestanovcu i Katuni Prpuša imali žandarmerijske stanice. Nakon poraza Napoleona kod Leipziga, Francuzi su se 1813. povukli iz Dalmacije kada se ponovno vraćaju pod austrijsku vlast. Godine 1850. u Šestanovcu austrijske vlasti osnivaju žandarmerijsku postaju. U Deškovićevoj kući u Katunima 1871. godine osnovana je muška pučka škola, a ujedno je osnovana i povremena poštanska kočija (diližansa), a kasnije će se ustrojiti stalna pošta i uzdržavati Omiš. Godine 1912. izgrađena je škola u Žeževici-Orju. Iste godine općina Krajina, koja je imala površinu od 139,56 km², imala je 1298 domaćinstava sa 7688 stanovnika. Važno je napomenuti da je naše područje u vrhuncu velikosrpske hegemonije u prvoj polovici 20. stoljeća posjetio Stjepan Radić tijekom obilaska Dalmacije. Nakon govora u Lovreću, Stjepan Radić je sa svojom pratnjom krenuo 07.02.1926. u smjeru Šestanovca gdje su ga dočekali načelnik općine Krajina Josip Dešković sa suradnicima te Tade Vukušić, predsjednik HSS-a područja Šestanovca. Nakon svečane proslave u Šestanovcu, Stjepan Radić održao je govor u Katunima na veličanstvenom skupu kojem je prisustvovalo preko 10.000 ljudi. Toga dana, nakon sastanka, u HSS je ušlo 1500 novih članova. U Drugom svjetskom ratu općina Krajina pripadala je velikoj cetinskoj župi sa sjedištem u Omišu. Nakon 1945. općina Krajina postaje kotar Šestanovac, a nakon toga se obnavlja općina Šestanovac. Došlo je do ukidanja Općine, dok je njeno područje pripojeno Općini Omiš. Takvo je stanje ostalo sve dok Općina Šestanovac, koja zauzima površinu od 89,50 km², nije ponovno uspostavljena u neovisnoj Republici Hrvatskoj, u kojoj prema popisu stanovništva iz 2021. godine živi 1719 stanovnika.